Ribafish otplivao je prvu od tri etape ovogodišnjeg projekta RokPoluotok – plivanje oko Istarskog poluotoka. Što je sve prošao u prvoj etapi, koliko je otplivao, kakva su bila očekivanja, a kakva realnost ispričao nam je sam nositelj projekta, Domagoj Jakopović!
"Kada smo planirali plivanje oko Istarskog poluotoka, bilo nas je malo strah ćudljivog vremena. Nakon preplivanih tridesetak kilometara u prvom tjednu ovogodišnjeg projekta, zaključak je da je Kvarner poput Havaja jer se vrijeme mijenja iz sata u sat! Dakle, umjesto pretpostavljenog tempa za plivanje, svakoga dana je bilo nešto drugačije i moram priznati – ovo će biti krupan zalogaj... Srećom, kad vidiš klince na dočeku, sve se zaboravlja i kreće zabava, a upravo zbog toga i jesmo tu...
Opatija je bila naše mjesto za prekrcaj poklona iz kombija u brod. Iako smo platili brod od 14 metara, agencija kojoj smo uplatili iznos nas je zvala i rekla da se ispričavaju, ali da više nemaju taj brod, pa da će nam za istu lovu bez doplate dati veći... I tako se vozimo na Boeingu pod zastavom RokOtoka i Sport Visiona, nekada treba imati i sreće. Brod je nakrcan zahvaljujući divnim ljudima iz Udruge, posadom i prijateljima, a onda kreće avantura. Odvezli smo se do naše polazne točke, malenog Preluka gdje geografski počinje Istra, iako smo službeno na Kvarneru. Preluk volim zbog davnih koncerata i atmosfere, ali danas mu treba čvrsta ruka koja će ga počistiti. Naime, nakon 200 metara simboličnog plivanja i pričanja o ekologiji, problemu plastike, više vremena u prirodi umjesto za ekranom i potrage za skrivenim blagom, krenuli smo čistiti plažu, i nakon par minuta skupili desetak ogromnih vreća, a nismo pokupili niti stoti dio. Srećom, djeca su shvatila poantu, zaključila kako je smeće grozno i obećala da će svima reći kako ga treba bacati u koš ili kontejner! Podijelili smo sedamdesetak poklona i otišli tražiti i skrivati Geocacheve. Prekrasan dan!
No, jutro je počelo jakom burom i visokim valovima preko dva metra, pa se prvo pravo plivanje pretvorilo u Survivor, ali one prve sezone, ne ovaj pekmez... Dakle, koliko je nas izmučilo i izubijalo more, teško mi je objasniti, ali nakon dva i pol sata borbe, gutanja mora i velike pomoći gospodina Damira koji nam je došao pomoći s kajakom – sve se završilo na cilju u Lovranu i isplivanih 7.500 metara za dva i pol sata. Jako teška dionica, pogotovo kod hotela Ambasador u Opatiji kojeg se zbog jake struje nikako nismo mogli riješiti. No, Lovranski je mul bio spreman za doček, i tridesetak je klinaca opet poslušalo priču o našem jedinom Planetu, dok nam se kasnije na Geocachingu te večeri priključilo još desetak novih školaraca. Jako dobra zabava i puno novih prijateljstava u prelijepom Lovranu, čistom, urednom i bez naplate parkinga!
Kada smo pomislili da se bura ispuhala, ona je nastavila udarati i sljedeće jutro na ruti od Lovrana do Mošćeničke Drage, dodatno praćena kišom. Svejedno, valovi su pali s tri na dva metra. E sad se probudio sportaš u meni pa sam rekao sam sebi, idem vidjet koliko imam snage, i krenuo punom parom. A kako sreća prati hrabre, uletio sam u pravu struju kao Nemo (ne pjevač nego ribica) i odradio 6.500 metara brutalnim tempom od 1.31. teško će se ponoviti...
Zbog loše prognoze i još nekih razloga, u Mošćeničkoj Dragi smo u dječjem vrtiću održali mini predavanje pred tridesetak kikića, pa sam nakon puno grljenja i smijeha otišao skrivati blago sa samo dvije curice, ali smo našli fenomenalno mjesto! Vratili smo se na vez u Lovran, i dan poslije vratili do Drage te krenuli plivati prema Brseču. I opet kiša i oluja za leđima, ali valovi tek iznad metra, kao da sam na Šalati. No, opet jake struje i jedna grozno hladna vrulja nakon Medveje malo su nas usporile, pa smo ovih 6.500 metara prošli dosta sporije, ali i bili nagrađeni nestvarno lijepom plažom i četrdesetak ljudi od kojih dvadesetoro djece. Plaža je bila dosta čista, ali bunker iznad nje nije. Srećom pa se lokalci svakodnevno brinu za ovo čudo prirode uklesano u stijenu, pa smo ispraćeni pljeskom otplivali natrag do broda. Sljedeća stanica je Plomin, čime i službeno odlazimo s Kvarnera i Ulazimo u Istru.
Divno iskustvo, Hvala Sport Visionu što na je i četvrtu godinu glavni sponzor. Plivamo dalje!!"
Domagoj Jakopović Ribafish i Sport Vision tim
